Jochann Karl Friedrich Gauss
(Jochann Carl Friedrich Gauß)
30.04.1777.- 23.02.1855.
Gaus se pored Arhimeda, Newtona i Eulera smatra za jednog od najvećih i najuticajnijih matematičara u istoriji čovečanstva. Gaus je proučavao i dao veliki doprinos mnogim poljima matematike, kao što su teorija brojeva, analiza, diferencijalna geometrija, ali i u drugima naukama, elektrostatika, astronomija i optika. Pored matematike Gaus je imao ogroman doprinos u razvoju geodezije, astronomije i fizike. Praktično i ne postoji polje ovih nauka kojih se Gaus nije dotakao.
Već u najranijem detinstvu Gaus pokazuje zaprepašćujuću preranu zrelost, o čemu govore mnoge anegdote o Gausu. Gausov učitelj u osnovnoj školi, da bi zaposlio decu zadao im je zadatak da saberu sve brojeve od 1 do 100 (1+2+3+4+5+6….47+48+49+50+51+52+53+54…..+95+96+97+98+99+100). Međutim na učiteljevo veliko iznenađenje sedmogodišnji Gaus je u jako kratkom vremenu doneo svoje rešenje tačno 5050. Kako?
Mladi Gaus je uočio parove ovog niza čiji je zbir 101 (1+100, 2+99……49+52, 50+51), kao i da takvih parova ima tačno 50, i samo je još trebalo da izračuna proizvod 50 x 101, i njemu nije bilo teško da dobije svoj rezultat 5050 odnosno zbir prve stotine. Ovaj postupak praktično predstavlja prvo zvanično Gausovo otkriće i nazvan je „Gausov postupak“.
Gaus je kao tinejdžer prvi rešio problem konstrukcije pravilnog sedamnaestougla, koristeći samo lenjir i šestar. Takođe je pronašao metode kostrukcija pravilnih mnogouglova čiji je broj stranica prost broj i dokazao da je to moguće samo za mnogouglove sa brojem stranica 3,5,17,257,65537…, odnosno kada je broj stranica pravilnog mnogougla takozvani Fermatov broj.
Gaus je doktorirao 1799 kada je dokazao da svaka algebarska jednačina ima najmanje jedno rešenje, ova teorema nazvana je Osnovna teorema algebre.
Gausova aritmetička istraživanja postala su osnov savremene teorije brojeva. Takođe istraživanja zakrivljenih površina predstavljaju novu epohu u razvoju diferencijalnih jednačina
Gausova kriva ili normalna raspodela je najvažnija statistička teoretska raspodela, koja ima široku primenu u različitim prirodnim naukama, čak i naukama koje se bave proučavanjem ponašanja. Mnoštvo rezultata psiholoških testova i fizičkih pojava, zasnovani su na normalnoj raspodeli, čak i kada su uzorci fenomena za koje se raspodela upotrebljava nepoznati. Takođe Gausova kriva je nezaobilazna u statistici, gde se koristi kao model za prikaz varijacija. Gausova kriva je unimodalna, ima oblik zvona. Kriva je simetričnog oblika nema nulu funkcije, jer nikada ne seče x osu, već se prema njoj ponaša asimptotski.
Gausov algoritam je niz matematičkih operacja, za rešavanje sistema linearnih jednačina. Ovaj način funkcioniše eliminacijama pojedinih nepoznatih u jednačinama i poznat je pod imenom Gausova eliminacija.
Gaus se tokom dvadesetih godina 19. veka interesovao za Geodeziju. Radio je na projektu, za državu Hanover, spajanje sa danskom železničkom mrežom. Za te potrebe izmislio je Heliotrop (instrument za signalizaciju na daljinu), koji je funkcionisao na bazi reflektovanja sunčevih zraka.
Gaus je razvijao neeuklidsku geometriju, diskutujući sa Farkasom Bolyaiom i Lobačevskim. Proučavao je diferencijalnu geometriju i napisao knjigu o toj temi.
Gaus se za zivota bavio i Astronomijom. Po njegovim proračunima otkriven je planetoid Ceres. Osmislio je i novu metodu izračunavanja putanja ili orbita nebeskih tela.
Gaus je sa nemačkim fizičarem Wilhelm Eduard Weberom napravio opširno istraživanje o magnetizmu, a njegova primena matematike na magnetizmu i elektricitetu je jedno od njegovih najvećih doprinosa fizici. Njemu u čast jedinica za intenzitet magnetnog polja dobila je naziv gauss.
Gaus i Weber su otkrili i Kirchhoffove zakone i konstruisali primitivni telegraf.